| Chapter 7 |
1 |
Nije l' vojska život čovjekov na zemlji? Ne provodi l' dane poput najamnika? --
|
2 |
Kao što trudan rob za hladom žudi, poput nadničara štono plaću čeka, --
|
3 |
mjeseci jada tako me zapadoše i noći su mučne meni dosuđene. --
|
4 |
Liježuć' mislim svagda: 'Kada ću ustati?' A dižuć se: 'Kada večer dočekati!' I tako se kinjim sve dok se ne smrkne. --
|
5 |
PÓut moju crvi i blato odjenuše, koža na meni puca i raščinja se. --
|
6 |
Dani moji brže od čunka prođoše, promakoše hitro bez ikakve nade. --
|
7 |
Spomeni se: život moj je samo lahor i oči mi neće više vidjet' sreće! --
|
8 |
Prijateljsko oko neće me gledati; pogled svoj u mene upro si te sahnem. --
|
9 |
Kao što se oblak gubi i raspline, tko u Šeol siđe, više ne izlazi. --
|
10 |
Domu svome natrag ne vraća se nikad, njegovo ga mjesto više ne poznaje. --
|
11 |
Ustima ja svojim stoga branit' neću, u tjeskobi duha govorit ću sada, u gorčini duše ja ću zajecati. --
|
12 |
Zar sam more ili neman morska, pa si stražu nada mnom stavio? --
|
13 |
Kažem li: 'Na logu ću se smirit', ležaj će mi olakšati muke', --
|
14 |
snovima me prestravljuješ tada, prepadaš me viđenjima mučnim. --
|
15 |
Kamo sreće da mi se zadavit'! Smrt mi je od patnja mojih draža. --
|
16 |
Ja ginem i vječno živjet neću; pusti me, tek dah su dani moji! --
|
17 |
Što je čovjek da ga toliko ti cijeniš, da je srcu tvojem tako prirastao --
|
18 |
i svakoga jutra da njega pohodiš i svakoga trena da ga iskušavaš? --
|
19 |
Kada ćeš svoj pogled skinuti sa mene i dati mi barem pljuvačku progutat'? --
|
20 |
Ako sam zgriješio, što učinih tebi, o ti koji pomno nadzireš čovjeka? Zašto si k'o metu mene ti uzeo, zbog čega sam tebi na teret postao? --
|
21 |
Zar prijestupa moga ne možeš podnijeti i ne možeš prijeći preko krivnje moje? Jer, malo će proći i u prah ću leći, ti ćeš me tražiti, al' me biti neće." --
|