| Chapter 6 |
1 |
A Job progovori i reče: --
|
2 |
"O, kad bi se jad moj izmjeriti mog'o, a nevolje moje stavit' na tezulju! --
|
3 |
Teže one jesu od sveg pijeska morskog, i stoga mi riječi zastraniti znaju. --
|
4 |
Strijele Svesilnoga u mojem su mesu, ljuti otrov njihov ispija mi dušu, Božje se strahote oborile na me. --
|
5 |
TÓa, kraj svježe trave njače li magarac, muče li goveče kraj punih jasala? --
|
6 |
Zar hranu bljutavu jedemo bez soli? Zar kakove slasti ima u bjelancu? --
|
7 |
Al' ono što mi se gadilo dotaći, to mi je sada sva hrana u bolesti. --
|
8 |
O, da bi se molba moja uslišala, da mi Bog ispuni ono čem se nadam! --
|
9 |
O, kada bi me Bog uništiti htio, kada bi mahnuo rukom da me satre! --
|
10 |
Za mene bi prava utjeha to bila, klicati bih mog'o u mukama teškim što se ne protivljah odluci Svetoga. --
|
11 |
Zar snage imam da mogu čekati? Radi kakve svrhe da ja duže živim? --
|
12 |
Zar je snaga moja k'o snaga kamena, zar je tijelo moje od mjedi liveno? --
|
13 |
Na što se u sebi osloniti mogu? Zar mi svaka pomoć nije uskraćena? --
|
14 |
Tko odbija milost bližnjemu svojemu, prezreo je strah od Boga Svesilnoga. --
|
15 |
Kao potok me iznevjeriše braća, kao bujice zimske svoje korito. --
|
16 |
Od leda mutne vode im se nadimlju, 'bujaju od snijega što se topit' stao; --
|
17 |
al u doba sušno naskoro presahnu, od žege ishlape tada iz korita. --
|
18 |
Karavane zbog njih skreću sa putova, u pustinju zađu i u njoj se gube. --
|
19 |
Karavane temske očima ih traže, putnici iz Šebe nadaju se njima. --
|
20 |
A kad do njih dođu, nađu se u čudu, jer su se u nadi svojoj prevarili. --
|
21 |
U ovom ste času i vi meni takvi: vidjeste strahotu pa se preplašiste. --
|
22 |
Rekoh li vam možda: 'Darujte mi štogod, poklonite nešto od svojega blaga; --
|
23 |
iz šake dušmanske izbavite mene, oslobodite me silnikova jarma?' --
|
24 |
Vi me poučite, pa ću ušutjeti, u čem je moj prijestup, pokažite meni. --
|
25 |
O, kako su snažne besjede iskrene! Al' kamo to vaši smjeraju prijekori? --
|
26 |
Mislite li možda prekoriti riječi? TÓa u vjetar ide govor očajnikov! --
|
27 |
Nad sirotom kocku zar biste bacali i sa prijateljem trgovali svojim? --
|
28 |
U oči me sada dobro pogledajte, paz'te neću li vam slagati u lice. --
|
29 |
Povucite riječ! Kakve li nepravde! Povucite riječ, neporočan ja sam! --
|
30 |
Zar pakosti ima na usnama mojim? Zar nesreću svaku okusio nisam? --
|