| Chapter 1 |
1 |
Poslije aulove smrti David se vratio kući pobijedivi Amalečane. Dva je dana proveo u Siklagu. --
|
2 |
Trećega dana dođe neki čovjek iz aulova tabora, razdrtih haljina i prahom posute glave. Doavi k Davidu, baci se na zemlju i pokloni mu se. --
|
3 |
David ga upita: "Odakle dolazi?" A on mu odgovori: "Umakao sam iz izraelskog tabora." --
|
4 |
A David ga upita: "to se dogodilo? Pripovijedaj mi!" On odvrati: "Narod je pobjegao iz boja, a mnogo je ljudi i poginulo. Mrtvi su i aul i njegov sin Jonatan." --
|
5 |
Nato David upita mladoga glasonou: "Kako zna da je poginuo aul i njegov sin Jonatan?" --
|
6 |
A mladi glasonoa odgovori: "Slučajno sam doao na goru Gilbou i vidio aula kako se upro u svoje koplje, a bojna kola i konjanici natisnuli se za njim. --
|
7 |
aul, obazrevi se, ugleda mene pa me zovnu, a ja mu se odazvah: 'Evo me!' --
|
8 |
I upita me on: 'Tko si ti?' A ja mu odgovorih: 'Amalečanin sam.' --
|
9 |
Tada mi on reče: 'Dođi ovamo k meni pa me ubij, jer me obuzeo smrtni grč, a dua je jo sva u meni!' --
|
10 |
Pristupih k njemu i zadadoh mu smrtni udarac, jer sam znao da neće preivjeti nakon pada. Zatim uzeh kraljevski znak koji mu bijae na glavi i narukvicu koju imae na ruci i, evo, donesoh to svome gospodaru." --
|
11 |
Tada David zgrabi svoje haljine i razdrije ih, a tako i svi ljudi koji bijahu s njim. --
|
12 |
I naricali su, plakali i postili do večera za aulom i za njegovim sinom Jonatanom, za Jahvinim narodom i za domom Izraelovim to izginue od mača. --
|
13 |
Potom David upita mladoga glasonou: "Odakle si ti?" A on odgovori: "Ja sam sin jednoga doljaka, Amalečanina." --
|
14 |
Tada mu reče David: "Kako se nisi bojao dići ruku da ubije pomazanika Jahvina?" --
|
15 |
I dozva David jednoga od momaka i zapovjedi mu: "Dođi ovamo i smakni ga!" Udari ga momak i on umrije. --
|
16 |
A David mu jo doviknu: "Tvoja krv na tvoju glavu! Tvoja su usta posvjedočila protiv tebe kad si rekao: 'Ja sam ubio pomazanika Jahvina.'" --
|
17 |
Tada David zapjeva ovu tualjku za aulom i za njegovim sinom Jonatanom. --
|
18 |
Zapisana je u Knjizi Pravednikovoj da je uče sinovi Judini. David reče: --
|
19 |
"Oh, kako ti slava pade, Izraele, izginue div-junaci na tvom visu! --
|
20 |
O porazu vi u Gatu ne pričajte, akelonskim ulicama ne glasite, da se kćeri ne vesele filistejske, mlade ene da ne kliču nevjerničke. --
|
21 |
O Gilbojske gore klete, rosa na vas ne padala nit vas kia s neba prala! Vaa polja ne vraćala rod za sjeme, jer kod vas je osramoćen tit junaka! tit aulov nije bio uljem mazan, --
|
22 |
nego krvlju ranjenika, maću palih! Luk Jonate nikad nije promaio, mač aulov nikad bezuspjean bio! --
|
23 |
aul i Jonata, ljupki, ponositi, ni ivi se ne rastae, ni u smrti! Od orlova bjehu bri, od lavova snagom jači! --
|
24 |
Za aulom sad plačite, Izraelke, jer je u kras i u grimiz vas odijevo! Uz to zlatan nakit on je na ruho vam pričvrćivo. --
|
25 |
Usred boja poginue div-junaci! Smrt me tvoja, Jonatane, oalosti! --
|
26 |
ao mi je tebe, brate, Jonatane! Kako li mi drag bijae ti veoma! Ljubav tvoja bjee meni jo od enske čudesnija. --
|
27 |
Oh, kako su izginuli div-junaci, i oruje bojno kako skreno je!" --
|